Nadgrobni spomenik se po tradiciji postavlja iznad grobnog mjesta da svjedoči liku i djelu naših najmilijih koji više nisu sa nama. Ovo je naročito izraženo u hrišćanskoj, islamskoj i jevrejskoj tradiciji, samim tim kultura izrađivanja i postavljanja nadgrobnih spomenika je veoma rasprostranjena na ovim našim prostorima. Nadgrobni spomenici ne predstavljaju samo način da se obilježi grob pokojnika u skladu sa vjerskim običajima i tradicijom, tj. da se sačuva uspomena na dragu osobu, nego imaju i ogroman istorijski i bogat kulturološki značaj.
Od čuvara uspomena do autentičnih svjedoka jednog vremena
Najraniji nadgrobni spomenici
Najstarija otkrivena groblja se nalaze na području gradova Skhul, Tabun, Amud, Qafzeh i Kebara. Arheolozi su ustanovili da su groblja u pećinama sjeveroistočne Afrike i Bliskog istoka stara između 55 i 120 hiljada godina, te da pripadaju dobu srednjeg paleolita. Riječ je o mjestima koja su imala jednostavnu namjenu – da se tijela preminulih sklone od lešinara. Dakle, riječ je o grobnicama nastalim iz praktičnih razloga, iz potrebe, a ne kao imperativ koji nameću običaji i tradicija.
Smatra se da su nadgrobni spomenici kao obilježja grobova nastali oko 3000. godine prije nove ere. Tada su se postavljali u dvorištima porodičnih kuća, tj. nedaleko od domova pokojnika, a od 17. vijeka uglavnom se nalaze na grobljima i u crkvenim dvorištima. Ova obilježja su u prošlosti bila rezervisana samo za višu i srednju klasu. Bila su svojevrstan način da se pokažu ugled, bogatstvo i moć neke ličnosti ili porodice. Vjerovatno najočitiji dokaz za to su piramide u koje su sahranjivani egipatski vladari.
S vremenom su i pripadnici nižih staleža počeli da obilježavaju grobove svojih najmilijih. Prije nego što su počela da se grade groblja, preminuli su sahranjivani u dvorištima, nedaleko od njihovih domova. Obično su cijele porodice bile sahranjene na istom mjestu, pa su imali jedan nadgrobni spomenik. Rastom populacije je sahranjivanje u dvorištima postalo sve teže, te se počelo sa formiranjem posebnih lokacija za sahranjivanje pokojnika. Vjeruje se da je značajnije i upečatljivije ukrašavanje spomenika postalo moderno, pa i obavezno.
Za izgradnju nadgrobnih spomenika korišteni su kamen, drvo, željezo i mesing. Pronađeno je da se u 10. i 11. vijeku za izradu nadgrobnih spomenika u nekim dijelovima Evrope, ali i Indiji i Egiptu koristila bronza. Spomenici su se potom izrađivali od kamena škriljca i pješčenjaka tj. pješčara, te su korišteni kao poklopac kamenog kovčega ili sam kovčeg. Na privatnim grobljima bogatijih porodica su se u 17. vijeku počeli graditi raskošni nadgrobni spomenici. Obilježja su postala detaljnija, a oni koji su to sebi mogli priuštiti su obične kamene ploče zamijenili figurama i statuama.
Masovna upotreba granita kao glavnog materijala za nadgrobne spomenike počela je u 19. vijeku. I danas se nadgrobna obilježja uglavnom izrađuju od granita ili mermera koji su se pokazali kao materijali kojima “zub vremena” može da nanese najmanju štetu.
Izgled spomenika može da se razlikuje u zavisnosti od vjerske tradicije, običaja, ličnih želja, naravno i budžeta. Na većini nadgrobnih spomenika se nalaze osnovne informacije o pokojniku, poput imena i prezimena, datuma rođenja i smrti, religijski simbol a u novije vrijeme i keramičke fotografije ili slike preminule osobe uklesane u kamenu.
Osnovni motivi na nadgrobnim spomenicima
Nadgrobni spomenici su sastavni dio vjerskih obreda i narodne tradicije, pa i kulturne baštine. Premda grobovi hrišćana, muslimana, Jevreja ili budista ne izgledaju isto, uloga im je zajednička – da se izrazi poštovanje pokojniku.
Grobove pripadnika pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti prepoznaćete po tome što na spomeniku imaju krst, odnosno križ. Pored toga, običaj je da se pored imena nalaze datum i godina rođenja i smrti pokojnika, te fotografija ili uklesana slika preminule osobe. Neke nadgrobne spomenike krase epitaf ili duži tekstovi ili stihovi koje je porodica posvetila pokojniku.
Simboli na nadgrobnim spomenicima razlikuju se od običaja do običaja, kulture i tradicije nekog područja. Rani hrišćani su koristili sidro kao skriveni znak krsta. Pored toga, na spomenicima se mogu naći i knjige, svijeće i cvijeće, anđeli i sl. Vjeruje se da anđeo raširenih krila simbolizuje odlazak duše na nebo. Na katoličkim grobljima se mogu pronaći spomenici na kojima su uklesani anđeli koji nose pokojnika ili ga prate na nebo. Smatra se da anđeo koji plače simboliše tugu zbog iznenadne smrti voljene osobe.
Zahvaljujući modernoj tehnologiji, danas nadgrobni spomenik može sadržavati ugravirane scene iz života preminule osobe, što se često koristi da se prikaže scena po kojoj su svi pamtili pokojnika, npr. njegovo radno okruženje, ako je bio strastven ribolovac i slično.
Na jevrejskim grobljima ćete naći spomenike na kojima je ime pokojnika napisano maternjim i hebrejskim jezikom. Osim toga, na spomenicima se nalaze Davidova zvijezda, datumi rođenja i smrti pokojnika, te njegov odnos sa drugim članovima porodice. Ceremonija otkrivanja spomenika se održava poslije molitve (Kadiš), najkasnije godinu dana od smrti preminulog. Običaj je da članovi porodice posle otkrivanja spomen ploče ostavljaju kamenčiće kao znak da je neko posjetio grob.
Premda Kur'an zabranjuje upotrebu slika, na nišanima i nadgrobnim spomenicima vjernika islamske vjeroispovijesti, uz zvijezdu i polumjesec, sve češće se može vidjeti fotografija pokojnika.
Simbolika na nadgrobnim spomenicima
Širom svijeta na nadgrobnim spomenicima koriste se najraznovrsniji motivi da se izrazi simbolika. Za ukrašavanje spomenika koriste se i biljke. Ipak, njihova funkcija nije samo estetska, nego im se pripisuje i dublji simbolički značaj. Tako se, na primjer, motiv ljiljana koristi da bi se ukazalo na nevinost preminule osobe. Bršljan sugeriše vječni zagrljaj uklesan u kamenu. Palmini listovi simbolizuju pobjedu i besmrtnost.
Na nadgrobnim spomenicima u Aziji najzastupljeniji simboli su točak ili lotosov cvijet. Točak u budizmu simbolizuje prosvjetljenje, a lotosov cvijet u hinduizmu ljepotu. U nekim kulturama su na spomenicima zastupljeni i motivi životinja. Najčešći motiv je ptica koja simbolizuje dušu. Konkretno, golubica se tumači kao čistoća, ljubav, znak Svetog Duha. Lav ukazuje na snagu, a jagnje na mladost i nevinost. Prema nekim vjerovanjima paun simbolizuje vječni život. Slična simbolika se pripisuje i zmiji koja jede svoj rep (Ouroboros).
Simbolika predmeta: sidro – nada; knjiga – vjera, mudrost; Biblija – iskušenje, pobjeda života nad smrću; kruna – nagrada, slava; ruke – prijateljstvo; potkovica – zaštita od zla; pješčani sat – prolaznost života; fenjer – besmrtnost; školjka – rođenje i vaskrsnuće; ukršteni mačevi – život izgubljen u borbi; trougao – istina, jednakost, trojstvo i slično. Ipak, kod nas su mnogi od ovih motiva prilično rijetki i na nadgrobnim pločama najviše se koriste već pomenuti religijski simboli, cvijet, anđeo, golub i sl.
Na nadgrobnim spomenicima podignutim prije 1945. godine zvijezda petokraka je simbolizovala božansko vodstvo ili božansku naklonost. U periodu od 1945. do 1990. godine ukazivala je na to da je preminula osoba bila pripadnik partizanskog pokreta. Petokraka krasi spomenike pokojnika koji iz ideoloških ili nekih drugih razloga nisu prihvatali religijska obilježja.
Istorijski i kulturološki značaj
Najočitiji dokaz da nadgrobni spomenici nisu samo način da se sačuva uspomena na preminule, nego da imaju istorijski značaj za cijelo čovječanstvo su egipatske piramide. Keopsova piramida u Gizi za koju se vjeruje da je izgrađena oko 2550. godine prije nove ere predstavlja jedno od sedam svjetskih čuda Antike.
Da nadgrobni spomenik može da postane značajan dio kulturne baštine pokazuju i stećci, kameni spomenici iz srednjeg vijeka karakteristični za područje Bosne i Hercegovine. Ova kamena obilježja i njihove nekropole uvršteni su na Listu svjetske baštine Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).
Nadgrobni spomenici pomažu istoričarima i arheolozima da se upoznaju sa načinom života i vjerovanjima ljudi u određenom vremenskom razdoblju, dok u nekim kraćim vremenskim okvirima, porodicama preminulih pomažu da sačuvaju uspomenu na svoje najmilije.
Za razliku od davne prošlosti kada su spomenici bili luksuz koji mogu da priušte samo bogate porodice, danas je izrada pristojnih nadgrobnih spomenika i njihova cijena prilagođena svakom budžetu, pa se više ne dešava da grobno mjesto ostane zauvijek napušteno i zaboravljeno, bez grobnog obilježja.
Proces izrade nadgrobnog spomenika
Stari nadgrobni spomenici su izrađivani od kamena škriljca. Nakon toga je postao popularan mermer, koji se pokazao neotpornim na duže staze. Danas je glavna sirovina za spomenike granit. Riječ je magmatskoj stijeni koja se sastoji od minerala feldspata, kvarca, liskuna, i amfibola. Granit može da bude bijele, roza, svijetlosive ili tamnosive boje i na naše tržište uglavnom stiže iz Afrike. Veliki blokovi se dalje režu na ploče različitih debljina i distribuiraju kamenorezačkim radnjama. U radnjama se ploče više puta poliraju, sijeku namjenskim mašinama i testerama, te detaljno obrađuju.
Kako su se mijenjali običaji, potrebe i želje stanovništva, tako je i izrada spomenika, tj. kamenorezačka umjetnost postajala sve naprednija. Stare načine klesanja kamena i urezivanja simbola, zamijenile su savremene tehnike izrade nadgrobnih spomenika. Kamenoresci su s vremenom ovaj zanat podigli na nivo umjetnosti, pa su klijentima sada na raspolaganju različite vrste materijala koji doprinose željenim oblicima, dizajnu i dekoraciji nadgrobnih obilježja.
Na našim prostorima kamenorezačke radnje nude granitne spomenike različitih boja, od skoro potpuno crne (npr. Zimbabwe Black), do prljavo bijele ili svijetlo sive (npr. Bianco Castilla ili Imperial Verde). Osim toga, u ponudi su granitne ploče na kojima prevladavaju varijante smeđe ili crvene boje (npr. Baltic Brown, Afica Red ili Balmoral Roso). Od granita se izrađuju nadgrobne i pokrovne ploče, klupice, veze za cvijeće i slično. Za dekorisanje se koristi mermer koji dolazi u širokom spektru boja.
Kada je u pitanju izrada slova na nadgrobnim spomenicima i tu postoji nekoliko tehnika, od mašinskog i laserskog graviranja slova, do pjeskarenja slova i mesinganih slova. Najskuplja tehnika je ručno graviranje. Ukoliko se odlučite za ručno graviranje, potrudite se da odaberete klesarsku radnju, tj. iskusnog majstora koji će taj osjetljivi posao da odradi kako treba.
Većina nadgrobnih spomenika na našim prostorima ima fotografiju, tj. sliku preminule osobe. Slike za spomenike se mogu gravirati u granit ili lijepiti silikonom na površinu ploče.
Graviranje slika je svakako trajnija varijanta. Slike mogu ručno da se graviraju ili da se taj postupak vrši posebnim mašinama i laserima, odnosno ručnim graviranjem, tehnika koja se sve ređe koristi.
Druga metoda je mnogo jednostavnija jer se fotokeramika – porcelanska tj. keramička pločica sa fotografijom – jednostavno lijepi na spomenik. Premda keramičke pločice nisu trajne koliko i gravirane slike, u praksi se pokazalo da na spomenicima mogu da ostanu decenijama u neizmijenjenom stanju.
Cijenu nadgrobnog spomenika diktira izbor materijala, debljina granitne ploče, boja, dizajn, ali i ostali dodatni praktični i estetski elementi. Troškovi izrade spomenika variraju od radnje do radnje, a najvažnije je da pronađete pouzdanu kamenorezačku radionicu gdje ćete za svoj novac dobiti odgovarajuće kvalitetan kamen, koji će zatim obrađivati pravi majstori kamenoklesarskog zanata, a takvih je nažalost sve manje.
Zato preporučujemo da se raspitate na nekoliko mjesta, prije nego što odaberete kamenoresca koji će se baviti tim poslom. Osim toga, većina klesarskih radnji vam može napraviti predračun kako biste otprilike znali koliko ćete novca morati da izdvojite za izgradnju spomenika.
Bosna i Hercegovina
Republika Hrvatska
Republika Srbija
Crna Gora